Blog

Da li treba jesti meso

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Pitanje od milion dolara: DA LI TREBA JESTI MESO?

Odgovor je i DA i NE.

DA za ono meso uz koje su neki od nas imali prilike da odrastaju, dok je bilo gajeno čisto, zdravo, u neizveštačenim staništima bez hormona za rast, razvoj, i mnogo toga…

NE za sve ono što se danas uglavnom prodaje kao meso. Potreba da se nahrani veliki broj svetskog stanovišta i da se zaradi što više dovela je hormonske i druge dodatke do neslućenih nivoa, a GMO do naučno fantastičnih scenarija.

Njihov cilj je da jedna životinja dostigne rast i razvoj predviđen za 6 meseci – zapravo postignu za mesec dana, primera radi…ili umesto za tri godine – za jednu. Jer onda je proizvodnja brza a prodaja još brža.

A onda su se stvari toliko izmakle kontroli da sada imamo piliće sa 4 bataka, bez krilaca ili 4 krilca, bez bataka – i to je naša realnost i hrskava porcija u najpoznatijim svetskim fast food lancima. Pričala sam o tome u snimku koji prati ovaj tekst.

Ne znam da li smo svesni šta sve ovo znači. Mi ne unosimo meso, mi unosimo sve osim toga. Kao gumena bombona u obliku koka kole – ne znači da smo popili koka kolu, nego pojeli gumenu bombonu.

Isto tako je i sa ovim. Izgleda kao batak, ali niko ne zna kakav je koktel koječega zapravo upravo pojeo.

I onda pokušavamo da se snađemo danas i da tražimo prirodn gajenu stoku od nekih seljaka i slično. To je sve u redu ali to ne može svako da priušti ni vremenski niti finansijski.

Zato odgovor o konzumiranju mesa ipak svako sebi treba da da.

Ukoliko ga izbacimo moramo znati kojim biljkama i kombinacijama biljaka se nadoknađuju aminokiseline od kojih telo stvara protein.

Izbegavanje mesa je nažalost i deo pomodarstva. Ali to je druga tema, za neku drugu priču 😊[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Hronični umor

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Hronični umor zaista postaje hronična dijagnoza novog doba. To je jedan osećaj teškog ustajanja, konstantne dosadne polumalaksalosti. Jedna teškoća u pomeranju, bezvoljnost, tromost…Propratni simptomi mogu biti povremene kratkotrajne glavobolje, koje se najčešće javljaju popodne, zadah i trnjenje vrhova prstiju.

Naš organizam je celina sačinjena od emocija, psihe (racija) i fizičkog tela. Emocije „prave“ hormone koji direktno pozitivno ili negativno utiču na određene delove našeg tela. I ovoga treba da se setimo svaki dan.

Sa druge strane, HRANA ima svoj uticaj na FIZIČKI deo našeg bića, pozitivno ili negativno.

HRONIČNI UMOR JE DIREKTNA POSLEDICA DUGOTRAJNE INTOKSIKACIJE DEBELOG CREVA ČIJI SU UZROCI ISHRANA I KRETANJE, ALI I  SPECIFIČNE EMOCIJE PRE SVEGA POTISKIVANJE STRAHA, TENZIJE, NEMOĆ PRED KONFLIKTIMA, NEIZVESNOST, OSEĆAJ NIŽE VREDNOSTI I BESPOMOĆNOST.

Ove emocije prave mišićni spazam koji onemogućava peristaltiku debelog creva, te tako na veštački način zaustavljamo prirodne evakuacione tokove.

Umor se javlja jer dolazi do smanjene sinteze nekoliko jako važnih vitamina:
-B1, B2, B6, B12 i pretvaranja neaktivnog D vitamina u aktivni a oni dalje (ne)učestvuju u apsorbovanju gvožđa, rastu tkiva, regeneraciji, hormonima, enzimima, opštom imunitetu i detoksikaciji.

I tako je naša dama uz pomoć „hroničnog umora koji je preko glave“ počela da prepoznaje sva svoja povlačenja u braku i na poslu,prećutane reakcije na nepravedno nedobijeno unapređenje, strepnju od suprugovog raspoloženja i pasivne agresije … i na tome i dalje radimo.

Paralelno smo sprovele čišćenje creva dijetoterapijom i čajevima, nakon čega se njena energija vidno vinula a beonjače zasijale.

U planu nam je da lagano prelazimo na  ishranu koju će od sada slediti kao svoj način života, a što se potiskivanja osećanja tiče „uskoro će leteti perje“ rekla je kroz svoj osmeh.

I zaista, to perje, toliko je lako, ali nekada ništa nije tako teško podići – kao njega.

Samo hrabro.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Začarani krugovi

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Sve u našem telu podleže zakonima punjenja i čišćenja…pluća se pune i prazne vazduhom, srce kapima krvi, mišići imaju svoje kontrakcije..Imamo faze budnosti i sna, davanja energije i odmora…I naše zdravlje podleže balansu tj fazama detoksikacije – čišćenja, i imunizacije – punjenja…

PA IPAK, PRIČA O NAMA NIKADA NIJE TAKO JEDNOSTAVNA, JER MI NISMO SAMO TELO, ORGANI I NJIHOVO FUNKCIONISANJE. MI NISMO SAMO ĆELIJE I NJIHOV METABOLIZAM. MI SMO CELINA. HOLISTIČKA. MAGIČNA I SAVRŠENA.

Čine nas emocije, psiha, energija i fizička struktura.

PERIODI „ČIŠĆENJA“ I „ PUNJENJA“ NISU SAMO STANJA TELA, NEGO I DUŠE, I MORAMO IH OSLUŠKIVATI UKOLIKO SEBI ŽELIMO MIR.

Faze čišćenja dolaze posle neuspelih veza, poslova, životnih faza kojima nismo zadovoljni i svakog drugog razočarenja. One traže od nas preispitivanje, prepoznavanje, preboljevanje i otpuštanje.

Tek kada to prođemo možemo ući u novu fazu – onu gde se „punimo“ novom stvaralačkom energijom, verom, poletom, i inspiracijom.

Ukoliko ne prođemo do kraja fazu čišćenja, principe iz prošlosti uvlačimo u naše buduće dane i bukvalno ponavljamo nove cikluse na stari način. Tada nam se ponavljaju slični ljudi, procesi i nažalost – ishodi.

ZAČARANI KRUGOVI NE POSTOJE. DOK IH SAMI NE NAPRAVIMO.

Vreme traje. Ima ga. I u njemu mesta za svaki milimetar naše duše koji treba da se opruži.

Sve ove lekcije ispisalo je davno naše telo, a sudbine koje gledamo , o kojima slušamo i koje živimo govore o tome da li smo ih savladali.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Put do idealne kilaže uvek je put ličnog razvoja

[vc_row][vc_column][vc_column_text]Destruktivna osećanja sputavaju napredak u svakom segmentu života.

Continue Reading

Scroll to top